Ekipa SAK Ekstrema u sastavu Nina Rose i Tona Tursića je u dogovoru sa speleolozima iz Rijeke Nenadom Kuzmanovićem "Kuzmom" (SUS) i Ivicom Seitzom "Sejom" (SUE) krenula u ponavljanje Jame pod Kamenitim vratima (-520m) na Biokovu. Jama je istraživana davne 1980-te godine (više o tome istraživanju na ovom linku) i postojala je mogućnost perspektive.
Ujutro slažemo opremu i krećemo! Jamu nakon sat "tegljenja" nalazimo bez problema. Kuzma oko 12h kreće u postavljanje jame. Prva vertikala je negdje cca 70m te jedino u njoj se nalazi nešto stalaktita premda zasiganih, ali ogromnih dimenzija. Ulaz se nalazi u kutu jedne vrtače većih dimenzija, ali tek na prvoj polici dolazimo do tzv. Kamenitih vrata i saznajemo prave proporcije jame koje su ogromne.
Sljedeče sto nas čeka je 220m vertikala kojoj nikad kraja.
Pred kraj vertikale je pješčana polica (180m) na kojoj zamjećujemo perspektivu. Radi se o jednom prolazu do kojeg vodi sipar, ali odustajemo od nje radi sigurnosti, i mogućnosti urušavanja cijelog tog djela jame. Slijedi kupanje u potocima vode šta se slijeva niz stijenu do dvoranice zvane Nijagara. U Nijagari se osjeti ogromna promaja koja se može usporediti sa laganijom burom.
Onako mokri letimo dalje u vertikale. Na mistima sigovina skroz blatnjava i kašasta. Nakon 40 m polica puna oblog bijelog ispranog kamenja, šta nam samo govori o količini protoka vode.
Tu koristimo priliku i poveču lokvu vode za nadoknadu tekućine.
55m niže je jedna zasigana polica na kojom nalazim svoju največu postignutu dubinu i čekam ostatak ekipe odole.
Do ovdec jami nikad kraja.
Nino se spustio još nekih 60m ispod te police, njegovim dolaskom se pretvaram u uho i slušam šta je doli. Imali smo nesreću da nam je ponestalo uzeta. Kuzma je na 30m povise dna ostao bespomoćan boreći se sa činjenicom da ne možemo noge potočat u jezercu na 520m dubine.
Kuzma i Nino lete van dok ja sa Sejom ostajem i prisalpavam konop. Penjem i ja te na svakoj polici čekam Seju radi izvlačenja i salpavanja užeta. Nižu se dužine i dužine.
Na 180m konope ostavljamo zbog neizvjesnog izvlačenja, te planiramo ostatak povuč sa ulaza.
Težina mokrog užeta (600m) i umor su naplatili svoj danak.
Na zadnjoj polici nas dočekuje Nino mokar i smrznut. Platneni kombinezon mu je uzeo previše maha.
Okrepljujemo se mandarinama i čokoladicama, te postepeno izlazimo van. Oko 3:30h cila je ekipa van.
Uzimamo dio opreme i krećemo prema kući. Onako mokri i umorni uopće nismo primjetili da vani sve ovo vrime pada kiša. U kući napokon poštena okrepa, a i crno vino je uzelo svoj komad kolača. Ipak nas je troje kojima je ovo najveća dubina (Sejo, Nino i Toni)
San nas nije previše "obradova", svi se rano budimo. Popodne nas Nino napušta, a ostatak kreče u lociranje Vilimove jame i izvlačenje ostatka opreme. Putem nalazimo jos par obečavajucih otvora, ali ne i onaj traženi (Vilimovu). Noć nas vata pa odustajemo od izvlačenja te čekamo jutro uz ponovljeni sinošnji scenarij.
Ujutro nam se i Bocko pridružuje na ulazu jame u izvlačenju konopa. On je spavao negdi oko Kimeta, a svaka pomoć nam je bila dobrodošla. Radi zapinjana čvorova Kuzma se spušta do prve police te uz naše potezanje i pomoć Sv. Bernarda i par devijatora uže je vani.
S opremom se vraćamo do kuće.
Piva!
Slažemo užad, pakiramo opremu, jedemo pa pravac Tučepi.
U Gornjim Tucepima ostavljamo Bocka te se u širokom broju nalazimo u Makarskoj na pivi. Naši prijatelji Riječani nas napuštaju i tako završava jedna odlična akcija.
Toni Tursić
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| < « | » > |
|---|
